škȑžnī

prid. G škȑžnōg(a); ž. škȑžnā, s. škȑžnō koji se odnosi na škrge [~ poklopac]

škvȇr

im. m. brodogradilište

šlȃg

im. m. G šlȃga tučeno slatko vrhnje

šlèper

im. m. tegljač

šlȉc

im. m. G šlìca; mn. N šlìcevi, G šlȉcēvā v. raspor, rasporak

šljȁp

usk. oponaša zvuk kretanja po vodi ili blatu

šljȅm

im. m. G šljèma; mn. N šljèmovi, G šljȅmōvā v. kaciga

šljȉva

im. ž. G šljȉ; mn. N šljȉve, G šljȋ 1. bot. a. voćka iz porodice ruža s duguljastim ili okruglim plodovima b. jestiv duguljast ili okrugao mesnat sočan plod istoimene voćke, plave, žute ili crvenkaste boje s tvrdom košticom 2. razg. v. modrica

šljìvīk

im. m. G šljivíka; mn. N šljivíci, G šljivíkā polj. voćnjak u kojemu se uzgajaju šljive

šljȉvovica

im. ž. G šljȉvovicē; mn. N šljȉvovice, G šljȉvovīcā rakija koja se peče od ploda šljive

šljȕka

im. ž. G šljȕ, DL šljȕci; mn. N šljȕke, G šljȗ zool. ptica močvarica zbijena tijela i duga kljuna

šljúnak

im. m. G šljúnka komadići stijena koje nanose tekućice ili koje je voda valjanjem učinila oblima [riječni ~; morski ~]

šljùnčanī

prid. G šljùnčanōg(a); ž. šljùnčanā, s. šljùnčanō; komp. šljunčànijī koji je od šljunka, prekriven šljunkom [šljunčana obala]

šljùnčara

im. ž. G šljùnčārē; mn. N šljùnčare, G šljȕnčārā mjesto na kojemu se kopa i ispire šljunak

šljunkòvit

prid. G šljunkòvita; odr. šljunkòvitī, G šljunkòvitōg(a); ž. šljunkòvita, s. šljunkòvito na kojemu ima mnogo šljunka [šljunkovita obala]

šmȋnka

im. ž. G šmȋnkē, DL šmȋnki 1. kozmetičko sredstvo za dotjerivanje lica 2. sredstvo za dotjerivanje lica osobe koja nastupa na sceni

šmȋnkānje

im. s. G šmȋnkānja 1. stavljanje šminke na lice 2. razg. polaganje na vanjštinu, pomodno odijevanje

šmȋnkati (se)

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. šmȋnkām, 3. l. mn. šmȋnkajū, imp. šmȋnkāj, aor. šmȋnkah, imperf. šmȋnkāh, prid. r. šmȋnkao, prid. t. šmȋnkān stavljati komu šminku na lice • šmȋnkati se povr. razg. mnogo polagati na vanjštinu, pomodno se odijevati

šmȋnker

im. m. G šmȋnkera, V šmȋnkeru; mn. N šmȋnkeri, G šmȋnkērā 1. osoba koja šminka glumce pred nastup 2. razg. osoba koja mnogo polaže na vanjštinu, koja se pomodno odijeva

šmȋnkerica

im. ž. G šmȋnkericē; mn. N šmȋnkerice, G šmȋnkerīcā 1. žena koja šminka glumce pred nastup 2. razg. žena koja mnogo polaže na vanjštinu, koja se pomodno odijeva

šmȋnkeričin

prid. G šmȋnkeričina; ž. šmȋnkeričina, s. šmȋnkeričino 1. koji pripada šminkerici, ženi koja šminka glumce pred nastup 2. razg. koji pripada šminkerici, ženi koja mnogo polaže na vanjštinu, koja se pomodno odijeva

šmȑcānje

im. s. G šmȑcānja 1. uvlačenje iscjetka iz nosa 2. pokušaj disanja kroz začepljen nos; sin. šmrkanje

šmȑcati

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. šmȑcām, 3. l. mn. šmȑcajū, imp. šmȑcāj, aor. šmȑcah, imperf. šmȑcāh, prid. r. šmȑcao 1. uvlačiti iscjedak iz nosa 2. pokušavati disati kroz začepljeni nos; sin. šmrkati

šmrȉka

im. ž. G šmrȉ, DL šmrȉki; mn. N šmrȉke, G šmrȋ pokr. v. borovica, kleka, smrekinja

šmr̀kālj

im. m. G šmrkálja; mn. N šmrkálji, G šmrkáljā razg. v. bale

šmȑkānje

im. s. G šmȑkānja 1. uvlačenje ili udisanje čega kroz nos 2. pokušaj disanja kroz začepljeni nos; sin. šmrcanje

šmŕkati

gl. nesvrš. prijel./neprijel. prez. 1. l. jd. šmȓčēm, 3. l. mn. šmȓčū, imp. šmŕči, aor. šmŕkah, imperf. šmȓkāh, prid. r. šmŕkao, prid. t. šmȓkān 1. prijel. uvlačiti ili udisati što kroz nos [~ duhan] 2. neprijel. pokušavati disati kroz začepljeni nos; sin. šmrcati; vidski paranjak: šmrknuti

šmŕknuti

gl. svrš. prijel./neprijel. prez. 1. l. jd. šmȓknēm, 3. l. mn. šmȓknū, imp. šmŕkni, aor. šmŕknuh, prid. r. šmŕknuo, prid. t. šmȓknūt 1. prijel. uvući ili udahnuti što kroz nos [~ duhan] 2. neprijel. pokušati udahnuti zrak kroz začepljen nos; vidski paranjak: šmrkati

šmȕgnuti

gl. svrš. neprijel. prez. 1. l. jd. šmȕgnēm, 3. l. mn. šmȕgnū, imp. šmȕgni, aor. šmȕgnuh, prid. r. šmȕgnuo razg. v. pobjeći, umaknuti, uteći

šnìcla

im. ž. odrezak

šógor

im. m. G šógora, V šȏgore; mn. N šógori, G šógōrā razg. 1. v. djever 2. v. šurjak 3. v. zet 4. v. svak 5. v. pašanac 6. v. zaovac

šogòrica

im. ž. G šogòricē; mn. N šogòrice, G šogòrīcā razg. 1. v. zaova 2. v. šurjakinja 3. v. nevjesta, snaha 4. v. svast, svastika 5. v. jetrva

šȏjka

im. ž. G šȏjkē, DL šȏjki; mn. N šȏjke, G šȏjkā/šȏjkī zool. ptica iz porodice vrana crvenkastosmeđe boje s tamnoplavim letnim perjem i bijelom pjegom na krilima

šȍk

im. m. G šòka; mn. N šòkovi, G šȍkōvā 1. med. stanje poremećaja životnih funkcija u organizmu 2. pren. stanje iznenađenosti zbog čega neočekivanoga

šokàntan

prid. G šokàntna; odr. šokàntnī, G šokàntnōg(a); ž. šokàntna, s. šokàntno; komp. šokàntnijī koji izaziva šok, stanje iznanađenosti zbog čega neočekivanoga [šokantna vijest]

šokírati

gl. dvov. prijel. prez. 1. l. jd. šòkīrām, 3. l. mn. šokírajū, imp. šòkīrāj, aor. šokírah, imperf. šòkīrāh, prid. r. šokírao, prid. t. šòkīrān izazvati/izazivati šok i nevjericu, veoma iznenaditi koga, najčešće neugodno [Šokirala me njegova izjava.]

šovìnist

im. m. G šovìnista, V šovìnistu; mn. N šovìnisti, G šovìnīstā pristaša šovinizma

šovìnistica

im. ž. G šovìnisticē; mn. N šovìnistice, G šovìnistīcā žena pristaša šovinizma

šovìnističin

prid. G šovìnističina; ž. šovìnističina, s. šovìnističino koji pripada šovinistici

šovinìstičkī

prid. G šovinìstičkōg(a); ž. šovinìstičkā, s. šovinìstičkō koji se odnosi na šoviniste i šovinizam

šovinìzam

im. m. G šovinìzma 1. ideologija i politika veličanja vrednota vlastita naroda uz podcjenjivanje drugih 2. pren. veličanje vrednota vlastite skupine uz podcjenjivanje drugih [muški ~]

špȃg

im. m. G špága; mn. N špágovi, G špágōvā pokr. v. konop, konopac, uže

špȁg

im. m. G špàga; mn. N špàzi, G špágā zast. v. džep

špága

im. ž. G špágē, DL špági; mn. N špáge, G špágā v. konop, konopac, uže

špágerica

im. ž. G špágericē; mn. N špágerice, G špágerīcā 1. mn. lagana ljetna obuća s potplatom od užeta 2. jedan komad istoimene obuće

špagèti

im. pl. t. m. G špagétā 1. dugo tanko suho tijesto 2. jelo od istoimenoga tijesta

špànjōlskī

prid. G špànjōlskōg(a); ž. špànjōlskā, s. špànjōlskō 1. koji se odnosi na Španjolce i Španjolsku 2. u im. funkciji jd. m. jez. službeni jezik u Španjolskoj i u nizu država, uglavnom bivših španjolskih kolonija, te narodni jezik Španjolaca i dijela stanovnika tih kolonija

špȁroga

im. ž. G špȁrogē, DL špȁrogi; mn. N špȁroge, G špȁrōgā bot. 1. višegodišnja grmolika zeljasta biljka mladih sočnih jestivih izdanaka iz porodice ljiljana 2. mladi jestivi sočni izdanak istoimene biljke

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga